Lazar Kostić

Kategorija: Književnost | Autor: Aleksandra | Objavljen: April-16-2020 16:19:47

Doktor prava, pesnik, dramski pisac, novinar, političar, bio je jedan od najobrazovanijih ličnosti 19-tog veka. Govorio je grčki, latinski, engleski, nemački, francuski, ruski i mađarski jezik. Svestranost i vizionarski duh svrstavaju Lazu u divove srpske književnosti. Svojim delovanjem učio nas je patriotizmu i požrtvovanju, a njegove pesme podsećaju nas na vrednost iskrenih osećanja.

Lazar Kostić (1841-1910)



Najpoznatiji predstavnik srpskog romantizma i jedan od najvećih pesnika rođen je 12. februara 1841. u Kovilju.
Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a gimnaziju je pohađao u Novom Sadu, Budimu i Pančevu. 1864. godine je diplomirao, a 1866. doktorirao na Univerzitetu Lorand Etvoš u Pešti.
Nakon završenih studija postaje profesor u gimnaziji u Novom Sadu i učestvuje u stvaranju političkog pokreta „Ujedinjena omladina srpska“. Izabran je za beležnika u magistratu u Novom Sadu, bio poslanik u Ugarskom saboru, sekretar Jovana Ristića na Berlinskom kongresu, uređivao je novine „Srpska nezavisnost“.

Zbog političkog angažovanja bio je izložen različitim pritiscima, pa se selio u Crnu Goru kao saradnik kneza Nikole I Petrovića. Dva puta je bio uhapšen. Prvi put zbog lažne optužbe da učestvuje u pripremanju atentata na kneza Milhaila, drugi put zbog antiaustrijskog govora na punoletstvu kneza Milana. Ove afere nisu osujetile njegovo nastojanje da doprinosi kulturnom uzdizanju svog naroda.


Uprkos negativnim kritikama i povremenim progonima , Lazar je bio slavan i obožavan pesnik od strane publike i drugih uglednih ljudi. Tako je 1883. postao član Srpskog učenog društva, a 1909. član Srpske kraljevske akademije.


Pisao je u vreme Zmaja, Jakšića i drugih istaknutih književnika. Takođe bio je prijatelj Nikole Tesle i Sime Matavulja.
Umro je 1910. godine u Beču. Po njemu nosi naziv čitaonica u Somboru, škola na Novom Beogradu, u Kovilju i Novom Sadu. U njegovu čast dodeljuju se: nagrada „Laza Kostić“ i nagrada „Venac Laze Kostića“, a 3. juna u Somboru organizuje se Dan Laze Kostića.



Najznačajnija dela:


Raznovrsno književno nasleđe koje nam je Laza ostavio broji oko 150 lirskih pesama, 20ak epskih pesama, drame i brojne prevode svetskih klasika. Od lirskih pesama ističu se „Santa Maria de lla Salute“, „Među javom i međ snom“, „Ej, pusto more“ i mnoge druge.
Najpoznatije drame su: „Maksim Crnojević“, „Pera Segedinac“ i „Uskokova ljuba“.
Osim što je autorskim radom doprineo obogaćenju naše kniževnosti, Kostić je ondašnjim čitaocima omogućio da čitaju Šekspirova dela: „Rome i Julija“, „Hamlet“, „Ričard III“ i „Homerovu ilijadu“.

Santa Maria della Salute


Šarmantan, duhovit, nadaren pesnik bio je omiljen u društvu. Njegova svakodnevna posvećenost toaleti i fiskulturi izazivala je zbunjenost prolaznika. Neki su u njemu videli uobraženog čudaka, dok su drugi nestandardno ponašanje povezivali sa genijalnošću. Prepoznatljiv po gospodstvenom držanju pobrao je simpatije žena širom zemlje i tako postao „Laza srpska maza“.
Neki od ovih epiteta verovatno su utucali na to da se u njega zaljubi trideset godina mlađa Jelena Lenka Dunđerski, ćerka Lazara Dunđerskog, bogatog trgovca i veleposednika. Porodica Dunđerski je bila među najimućnijima, nadaleko poznata po velikim donacijama. Lenka je važila za najpoželjniju udavaču Vojvodine, biser devojka raskošnog glasa, obrazovana, talentovana za klavir i jezike. Kako bi se otrgao od velike ljubavi prema Jeleni, Lazar je odlazio u manastir Krušedol. Kako ni onda nije mogao da zaboravi plavooku lepoticu, oženio se Julijanom Palanački, bivšom verenicom koja ga je verno čekala. Međutim, prostodušna Jula nikako nije mogla da izbriše lik Lenke iz Lazinog srca. Nakon Lenkine iznenadne smrti, izazvane tifusom, mada postoje indicije da je zbog nedozvoljene ljubavi izvršila samoubistvo, Laza započinje rad na jednoj od najlepših ljubavnih pesama- „Santa Maria dell Salute“. U pesmi povezuje voljenu devojku sa Bogorodicom kojoj se izvinjava za sve loše što je pisao kada se zidao hram u Veneciji.



Oslanjajući se na dnevnike koje je pisao posle njene smrti narednih deset godina, možemo reći da je ona živela u njegovim snovima i bila mu je večna inspiracija. U stvarnosti tragična ljubavna priča ekscentričnog pesnika i najlepše Srpkinje uspela je da zaživi i to na najuzvišeniji način- u pesmi.


Komentari

Šta mislite o ovom članku?

Književnost

Lazar Kostić

April-16-2020 16:19:47





Najnovije

Jedan Pikaso

November-10-2021 01:37:13


Kazanova protiv Don Žuana

November-10-2021 00:41:13


Na Drini ćuprija

September-22-2021 15:54:52


Kirija

September-20-2021 20:30:44


Švabica

October-31-2020 16:14:20



Prijavite se !

Postanite Bloger Ulogujte se